Prošli tekst je završen s raspodjelom sustava koji je manje-više prisutan prethodna dva mjeseca. Zadnja projekcija to potvrđuje (slika dolje lijevo). Naime, pozitivne anomalije geopotencijalne visine su bile prisutne iznad istočnom Europe, Urala prema Barents-Kara morima, a negativne anomalije su se pružale preko zapada Europe, onda prema jugoistoku Azije i istočnom Tihom oceanu duž često produženog pacifičkog mlaza.
Slika desno predstavlja kompozit srednje razlike tlaka na plohi 500 hPa tijekom godina sa smanjenim morskim ledom nad Sjevernim polom, prvenstveno Barents-Kara (B-K) mora početkom zime [Baek-Min Kim, Seok-Woo Son, Seung-Ki Min, Jee-Hoon Jeong, Seong-Joong Kim, Xiangdong Zhang, Taehyoun Shim & Jin-Ho Yoon , 2014.godine]. Znamo kakav je nizak rekord leda imala B-K regija početkom ove sezone, što je popraćeno u prethodnom dijelu.
Ovako dugo pozicionirani visok tlak iznad Urala, koji se povremeno spušta preko Mongolije, na velikim nadmorskim visinama, je dobar način prijenosa topline iz troposfere u stratosferu preko mehanizma “lomljenja” ili “udaranja” troposferskih valova o stratosferu. To dovodi do slabljenja polarnog vrtloga (PV). Upravo je to jedan od razloga budućem SSW-u ove sezone (o tome će biti posebno riječi).
Da se sada vratimo na temu pisanja…
Smanjenje morskog leda na Arktiku, dovodi do slabljenja mlazne struje, što olakšaa izljeve hladnog zraka prema jugu. Zašto onda sve ove godine nemamo zime?
Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Ovaj tekst će pokušati dati odgovor na osnovu dosadašnjih istraživanja vodeći se nekolicinom znanstvenih radova na ovu temu.
“Upadanje” JS prema polu može biti snježno nepovoljno za neke dijelove sjeverne hemisfere
Prvi dio odgovora je dan u uvodu. Vidi se da mlazna struja (engl. Jet Stream, u nastavku JS), ima veće pomicanje prema polu (razlog objašnjen u I dijelu), ali to ne znači da će se nad Europom spustiti hladni zrak. Ovo je upravo jedan takav primjer, kada je dio srednje i istočne Europe bio pod utjecajem visokog tlaka i samo je magla i inverzija temperature davala utisak zime. Dolina je pružena preko istočnog Atlantika i dijelom zapadne Europe. Znači iako imamo više meridijalne tokove, to ne znači da će nad Europom (pogotovo ne nad našim regijama) doći do razvoja zimske sinoptičke situacije.
Topla Pacifička i hladna Atlantska regija
Drugi dio odgovora se može pripisati raspodjeli površinske temperature Pacifičkog i Atlantskog oceana. Pacifička topla regija zna modulirati tako JS da srednjoj i istočnoj Europi češće donosi stabilnije i toplije vrijeme. S druge strane, možda veći utjecaj na vrijeme tijekom zime pravi hladna regija sjevera Atlantika. Iako bi negativna ENSO faza – La Nina, trebala “ohladiti” istočnu regiju Pacifika, do sada to ide sporo, a vidi se kako je istočni i srednji sjever Atlantika s hladnim temperaturnim profilom.
Više o ovom možete pročitati u tekstu koji je pisan ranije:
Smanjenje brzine JS je varijabilno, ne mora značiti da je samo uzrok Arktičke visoke temperature(?)
Jedan od glavnih problema s korištenjem samih opažanja jest da je unutarnja varijabilnost cirkulacije srednje širine značajna. Na primjer, položaj mlazne struje može se razlikovati do 10 stupnjeva zemljopisne širine iz godine u godinu (slika a) i promjena u brzini JS ne može se jasno povezati s Arktičkim visokim temperaturama (slika b), odnosno ne može se izolirati od ostalih utjecaja, zbog same unutarnje varijabilnosti. To ne znači da na drugom mjestu neće doći do većeg utjecaja Arktičkog pojačanja (AA).
Istraživanja su pokazala da dva utjecaja, arktičko i tropsko zagrijavanje, najviše se suprotstavljaju zimi, a postoje i različiti odgovori u Atlantiku i Pacifiku. Tijekom zimskih mjeseci (DJF) JS sjevera Atlantika reakcija na klimatske promjene u modelima ovisi o temperaturnom odzivu. Ako model vidi jače tropsko zagrijavanje, dobit će pomak prema polu; jače zagrijavanja Arktika i vidjet će pomak prema ekvatoru [Amy H. Butler]. Naime, prema simulaciji u narednom periodu, vrlo su male promjene JS sjevera Atlantika tokom DJF u odnosu na ostale mjesece, gdje je pomicanje prema polu više izraženo [Elizabeth A. Barnes and Lorenzo Polvani,2013.]:
Modeli su pokazali da bi se JS iznad S. Atlantika pomicao prema polu u ostalim mjesecima, ali ne i zimskim [Elizabeth A. Barnes and Lorenzo Polvani, 2013.]: